20.10.2019.

BESTEŽINSTVO

Kontrola je imperativ u životu. Balans je čemu težimo u svemu. Ma kako bilo destruktivno čovjek će tražiti balans jer je to logično u njegovom poimanju. Kada balans promakne čovjek gubi kontrolu, a taj osjećaj je najniži stepen egzistiranja. Da li je to društveni normativ ili kolektivno težnja svih ljudi? Glina i plastelin se mjese i nikakve kontrole nemaju pri tome, imaju otpor, ali na kraju umješan majstor napravit će nešto čemu se svi dive ili pak služi nečemu. Povrh svega na kraju procesa oblikovanja glina prolazi kroz proces utemeljenja koji će je ili uništiti ili joj dati cjelovitu svrhu. Da li možemo ljude podijeliti u te dvije grupe ljudi kojima se svi dive i koji služe nečemu? Kada pomislimo o divljenje, popularnosti i poštivanju od drugih ljudi to nam zvuči tako površno, a svi ka tome strijemimo. To nam daje snagu, to hrani naše samopoštovanje. Od malih nogu učimo kako rekogniciju od drugih ljudi transformirati pri sagledavanje samih sebe. Na koji način može biti zadovoljan u kontekstu vlastitog samopoštovanja, a da pri tome nije prepoznat i uočen? Kako prebaciti taj lokus kontrole sa drugih na same sebe. Postoji jedna životna filozofija da je čovjek sposoban kontrolirati svaki pa i najmanji proces u svome tijelu, te imati kako biološku tako i psihičku kontrolu nad čitavim svojim egzistiranjem. To se ogleda u praktičnom primjeru, gdje osoba može donijeti odluku da više neće biti bolesna, i to, i ne bude. Kakva snaga pokreće te odluke, te šta se nalazi iza toga? Zavirimo li u sebe, najprije dolaze naša sjećanja koja pulsiraju s obzirom na svjesnu i nesvjesnu zaokupljenost njima. Taj zastor čovjeka može držati čitav život zaokupljenim i nikada mu ne dozvoliti da uistinu istraži sebe. Nikada mu ne dozvoliti da se istinski pokrene, da čini ono što njega čini sretnim. Kako otkriti šta čovjeka čini sretnim? Ljudi naočigled traže odgovor na mnoga pitanja guglajući ih, ali i to je neki vid traganja za odgovorom. Ako ste se ikada pitali mogu li se norme za sreću generalizirati, to je i učinjeno, te Vam u potpunosti izdvajam ovaj poduhvat psihologije, gdje se kazuje kako najprije moramo biti sa onima koji nas čine sretnim, zatim držati se naših vrijednosti, prihvatiti dobro i nadati se još boljem, raditi ono što volimo i naći svrhu, slušati svoje srce, mijenjati sebe i biti spreman za promjenu, te uživati i naočigled jednostavnim stvari. U ovom receptu za sreću možemo sresti sami sebe, kako nakon dugo vremena otkrivamo gdje smo pokazali onaj manje inteligentan dio naše ličnosti. Prvenstveno u tome što recept za život ne postoji, a ako je čovjeku sreća imperativ egzistiranja onda je kontrola apsurd od kojeg trebamo bježati. Čovjek može imati kontrolu, ali i ne mora, čovjek može biti sretan, ali i ne mora. Značajni dio cijele priče je da li to čovjek i želi. Iz nesreće i nezadovoljstva se gradi promjena, u sreći i konformizmu stvari stoje u jednom mjestu. Kako pronaći sreću u nezadovoljstvu je marginalno pitanje, koje čovjek tako spretno isključuje, a ono predstavlja podnaslov priče o životu. Kao što naslov ne govori sve, podnaslov može u nekim slučajevima otkriti mnogo više od naslova. Ukoliko čovjek svoju svjest usmjeri na ekstrakciji sreće u nedaći, na bolesno smješan način može doći do odgovora da i kada patimo mi smo uistinu sretni.


LISTENING

MY ONLY ONE


POWERED BY
Powered by Blogger.ba
Desing by #marivetluk

ON MY MIND
BROJAČ POSJETA
1283

INSTAGRAM